Autor: Hrvatski skijaški timovi /I.S.

​

U muškom veleslalomu su do 2019. postojala prvenstveno dva imena, prvo Ted Ligety, a onda Marcel Hirscher. Svoje prve pratitelje ostavljali su ponekad i 2.5-3 sekunde iza sebe, u deset sezona od 2010 do 2019 uzeli su sve male kristalne globuse u disciplini. S vremena na vrijeme znali su im se približiti Henrik Kristoffersen i Alexis Pinturault i jos par imena nesto rjeđe, ali nista nije bilo na duže staze.

​

A onda se dogodila prošla sezona, Hirscher se umirovio, ali nije bilo samo to, cijela veleslalomska konkurencija se zgusnula. U zadnjih osam utrka, bilo je 6 različitih pobjednika (jedino je Pinturault slavio tri puta), a na postolju se izmijenilo 13. skijaša. Osim toga prosječni zaostatak 12. plasiranog skijaša za pobjednikom bio je 1.62 sekunde.

​

Za usporedbu, u slalomu u kojem Hirscher nikada ni iz bliza nije imao dominaciju kao u veleslalomu, od njegovog odlaska u 9 utrka bilo je 5 pobjednika dok se u tih istih 9 utrka na postolju izmijenilo 12 skijaša. Prosječni zaostatak 12. plasiranog skijaša bio je manji nego u veleslalomu odnosno 1.37, ali to moramo normirati na činjenicu da je veleslalom 30-40 sekundi duži u dvije vožnje, sto bi znacilo da je u relativnim omjerima zaostatak u veleslalomu zapravo manji za nekih 30 stotinki. Još jedna brojka koja je na strani slaloma je broj skijaša koji imaju WCSL bodove, njih 59 naprema 52 u veleslalomu.

 

Ali i to ima svoje zato, veleslalom iako bazična disciplina, ona je najteža/najkompleksnija za naučiti dobro skijati zbog kombinacije tehnike i relativno velike brzine. Osim toga konfiguracijski je razlika između veleslaloma u SK i EK, puno veća od razlika slaloma u SK i EK i samim time je mladim skijašima teže osvojiti neke bodove u veleslalomu.

​

Kratka digresija, tehničke discipline bile su i ostale kompetitivnije od brzih, iz jednostavnog razloga što su propusnije , treninzi su jeftiniji, manje se ovisi o materijalu i sve to pomaže manjim nacijama te je samim time bazen skijaša koji nastupaju u tehničkim disciplinama na svim razinama natjecanja puno veća.

​

No, vratimo se veleslalomu, kao što smo rekli, nije se samo desio Hirscherov odlazak, razlika među onima koji su ostali je manja nego u periodu Hirscherove dominacije. Jedan od razloga je sigurno i psihološke prirode gdje su nekada mnogi unaprijed upisali pobjedu Hirscheru, a sad mnogi dolaze s mindsetom da oni mogu pobijediti. Iako se određen prodor mladih skijaša dogodio (Odermatt/Braathen), pokazat će se da su veliki korak naprijed napravili skijaši srednjih godina koji su već nekoliko godina tu poput našeg Filip Zubčić, jer je prosjek godina u top 30 veleslaloma jučer bio 28.

​

U svemu tome leže i razlozi Austrijskog pada, prošle sezone velika moćna Austrija osvojila je manje bodova od Filipa Zubčića, a ulazak u novu sezonu jučer nije bio bajan, 27 bodova. Nisu Austrijanci postali loši, nisu Feller, Schwarz, Leitinger i Brennsteiner zaboravili skijati niti je Pircher lošiji trener, jednostavno je konkurencija postala puno žešća i oni se nisu najbolje snašli.

Veleslalom je dakle nakon godina najvećih mogućih dominacija, postao ljepotica Svjetskog kupa i utrka koju svi čekaju sa zanimanjem, upravo ono što bazična disciplina u skijanju i zaslužuje

I.S